31 Jula, 2021 6:13 PM
Zovko Mobility

Među brojevima projekta “Pegaz” su i Macronov, Ghebreyesusov, Khanov…

Baza podataka čiji sadržaj je procurio u javnost i kojim se bavi projekat Pegaz uključuje brojeve mobitela francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i još 13 šefova država i šefova vlada, otkrio je Guardian.

Južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa i pakistanski premijer Imran Khan također su navedeni u podacima koji uključuju diplomate, vojne šefove i visoke političare iz 34 zemlje.

Pojava broja na popisu – koji uključuje brojeve koje su odabrale vlade koje su klijenti NSO Group, izraelske špijunske tvrtke – ne znači da je bio podvrgnut pokušaju ili uspješnom hakiranju. NSO insistira da baza podataka “nema nikakve veze” sa tvrtkom.

NSO je naveo da Macron nije bio “meta” niti jednog od svojih kupaca, što znači da tvrtka poriče da je odabrana za nadzor pomoću Pegaza, njihovog špijunskog softvera. Tvrtka je dodala da činjenica da se broj pojavio na popisu ni na koji način ne ukazuje na to je li taj broj odabran za nadzor pomoću Pegaza.

No, vjeruje se da popis ukazuje na pojedince koje su klijenti NSO-a, odnosno pojedine vlade identificirale kao osobe od interesa. Prema forenzičkoj analizi njihovih telefona, popis uključuje ljude koji su kasnije bili meta praćenja.

NSO insistira da od svojih vladinih klijenata zahtijeva da ove „moćne špijunske alate“ koriste samo za legitimne istrage terorizma ili zločina.

Guardian i drugi medijski partneri u projektu Pegaz, međunarodnom konzorciju, pomnim ispitivanjem obrazaca odabira, identificirali su one vlade za koje se vjeruje da su odgovorne za odabir pojedinačnih brojeva u podacima.

Političari čiji se broj pojavljuje na popisu uključuju:

Južnoafričkog predsjednika Cyrila Ramaphosa, kojeg je, čini se, izabrala Ruanda 2019. godine.

Emmanuela Macrona, francuskog predsjednika, kojeg je Maroko, čini se, 2019. odabrao za osobu od interesa. Službenik Élyséea je izjavio: „Ako se to dokaže, očito je vrlo ozbiljno. Sva svjetla bit će uperena na ova medijska otkrića. ”

Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije, koji je također izgleda zanimao Maroko 2019. godine.

Saad Hariri, koji je prošle sedmice dao ostavku na mjesto premijera Libanona, a čini se da su ga 2018. i 2019. godine izabrali Ujedinjeni arapski emirati.

Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća, kojeg je, čini se, Maroko izabrao za osobu od interesa 2019. godine, kada je bio belgijski premijer.

Marokanski kralj Mohammed VI., kojeg su 2019. godine, očigledno, sigurnosne snage u njegovoj zemlji izabrale za osobu od interesa.

Saadeddine Othmani, marokanski premijer, koji je također izabran kao osoba od interesa u 2018. i 2019. godini, opet možda od strane elemenata unutar vlastite zemlje.

Imran Khan, premijer Pakistana, kojeg je Indija 2019. izabrala za osobu od interesa.

Felipe Calderón iz Meksika, bivši predsjednik. Njegov je broj odabran 2016. i 2017. godine prema onome za što se vjeruje da je bio meksički klijent u razdoblju dok se njegova supruga Margarita Zavala kandidirala za najviši funkciju u toj zemlji.

Robert Malley, dugogodišnji američki diplomat, koji je bio glavni pregovarač o sporazumu između SAD-a i Irana i koji je, čini se, Maroko odabrao za osobu od interesa 2019. NSO je rekao kako su njegovi klijenti/vlade spriječeni u primjeni softvera protiv američkih brojeva jer je to učinjeno “tehnički nemogućim”.

Projekt Pegaz nije u mogućnosti ispitati mobilne telefone vođa i diplomata, pa stoga nije mogao potvrditi je li bilo pokušaja instaliranja zlonamjernog softvera na njihove telefone.

Osim što je porekao da je Macron bio “meta”, glasnogovornik grupe NSO također je rekao da kralj Mohammed VI i Tedros Ghebreyesus “nisu, niti su ikada bili ciljevi kupaca NSO Grupe”.

Odvjetnici NSO-a rekli su da je tvrtka ciljeve definirala kao ljude koji su “odabrani za nadzor pomoću Pegaza, bez obzira je li pokušaj infekcije uređaja bio uspješan”.

Ova tvrtka za nadzor tvrdi da nema pristup podacima svojih kupaca, ali kaže da su oni dužni tvrtki pružiti takve podatke kad se nađu pod istragom. Čini se da je tvrtka poduzela takvu istragu protiv Maroka, za kojeg se vjeruje da je jedan od njihovih klijenata.

Forenzička ispitivanja uzorka od 67 telefona u procurjelim podacima koji pripadaju aktivistima za ljudska prava, novinarima i odvjetnicima otkrila su da je 37 sadržavalo tragove infekcije Pegazom ili pokušaja zaraze. Analizu je obavio sigurnosni laboratorij Amnesty International-a, koji je ujedno i tehnički partner u ovom projektu.

Podaci također sugeriraju da su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati izgleda bili spremni za nadzor nad egipatskim dužnosnicima, uprkos bliskim vezama obje zemlje s egipatskim autoritarnim vladarom Abdelom Fatahom al-Sisijem.

Među brojevima koje je klijent NSO-a, za kojeg se vjeruje da je saudijska vlada, izabrao za pojedince od interesa bio je i broj egipatskog premijera Mostafe Madboulyja.

Vjeruje se da su i saudijski i UAE za kandidata od interesa za svoje vlade odabrali Barhama Saliha, predsjednika Iraka, koji je blizak SAD-u. Na popisu se pojavio i Salihov broj u Velikoj Britaniji.

Ni Saudijska Arabija ni UAE nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.

Vlasti Ruande odlučno su odbacile navode o pristupu tehnologiji NSO Group, iako se već dugo sumnja da su klijent izraelske tvrtke. Analiza procurjelih podataka pokazuje da je Ruhakana Rugunda odabran kao kandidat za potencijalni nadzor 2018. i 2019. godine, kada je obnašao dužnost premijera Ugande – izbor koji je naizgled napravila vlada Ruande.

Maroko je porekao špijuniranje stranih čelnika i rekao da su novinari koji istražuju NSO “nesposobni dokazati da je ta zemlja imala bilo kakve veze” s izraelskom tvrtkom. Ali analiza objavljenih podataka pokazala je da je Maroko na desetke francuskih dužnosnika naveo kao kandidate za mogući nadzor, uključujući Macrona.

Ni Indija ni Pakistan nisu posebno komentirali tvrdnje da je Delhi možda odabrao Khana za nadzor. Indija je navela da ima dobro uspostavljene protokole za prisluškivanje iz „jasnih razloga i samo u nacionalnom interesu” koji zahtijevaju odobrenje visoko rangiranih državnih ili regionalnih dužnosnika.

Nekoliko državnih agencija u Meksiku nabavilo je špijunski softver Pegaz počevši od ministarstva obrane 2011. godine, a raširena korupcija u zemlji izazvala je zabrinutost da bi mogao završiti u pogrešnim rukama. Bivši ministar unutarnjih poslova te zemlje Miguel Ángel Osorio Chong, koji je služio između 2012. i 2018. godine, rekao je za projekt Pegaz da tokom njegovog mandata ministarstvo unutarnjih poslova “nikada, nikada nije ovlastilo niti imalo znanje ili informacije koje je posjedovao Cisen (meksička obavještajna služba nacionalne sigurnosti) ili je nabavio komplet za hakiranje Pegaz te da nikada nije odobrio nikakve veze s hakiranjem ”.

U svojoj je izjavi NSO rekao da popis koji je procurio u javnost “nije popis ciljeva ili potencijalnih ciljeva kupaca NSO-a”. Putem svojih odvjetnika, NSO je ranije rekao da je konzorcij iznio “netačne pretpostavke” o tome koji klijenti koriste tehnologiju tvrtke. Navode da je broj od 50.000 ljudi “pretjeran” i da popis ne može biti popis brojeva “koje su ciljale vlade koje koriste Pegaz”.

Nakon pokretanja projekta Pegaz, Shalev Hulio, osnivač i izvršni direktor NSO-a, je kazao da i dalje osporava procurjele podatke i da oni nemaju „bilo kakvog značaja za NSO”, ali je dodao da je “jako zabrinut” zbog izvještaja i obećao je istražiti sve. “Razumijemo da bi u nekim okolnostima naši kupci mogli zloupotrijebiti sistem”, rekao je.

federalna.ba/The Guardian

RH Saloni Živinice